I was fortunate to be raised by a mother who was also a neuropsychiatrist, so I received a wealth of advice that was professional as well as parental. One piece of advice proved to be among the most useful, and the one I applied most often, concerned avoiding conflict: “If you want to avoid arguments in a relationship, there are two words you should never use: ‘always’ and ‘never.’ And if you don’t want to argue with others, don’t get into discussions about religion and politics.”

“Always” and “never” were very quickly confirmed in practice when my husband and I began using the standard phrases “you always… and I never…” or some variation such as “I always… and you never….” To this day, I use those words very rarely and with great caution, even in relationships with friends, acquaintances, and especially with colleagues at work.

It is far more difficult to refrain from religious and political discussions, which are almost impossible to avoid in contemporary society. Differences suit us; they awaken our curiosity and can always teach us something new. That is why we like to travel, get to know different cultures and customs, and talk with local people. But when we form long-term friendships with people from different cultural and social backgrounds, we may find ourselves on very slippery ground.

More than 30 years have passed since Samuel P. Huntington published his controversial book “The Clash of Civilizations” and the division of the world into “civilizational circles,” a topic that is still debated today. Regardless of whether we agree with his political views, it is impossible to ignore cultural and civilizational differences when we share far more than a superficial acquaintance or a neighborly relationship with someone. Whether it is a partner or a friend, even when those “always” and “never” are avoided, and even when conservatives or Democrats are not mentioned at all, faith may easily become a topic at some point. Religions leave a much deeper mark on us than we are willing to admit. Even if we are not religious, the customs and traditions of the religion that dominated the environment of our childhood are often part of our identity. The religious holidays observed by our parents still live in our memory, like the scents of childhood or songs we know by heart, even if we have not heard them for years. The way we celebrate, grieve, forgive, and even the way we understand guilt and responsibility is often shaped by this quiet, invisible layer of inheritance.

That is why differences do not necessarily appear in grand ideological debates, but in small things: in what a holiday means to someone, in what is sacred to one person and merely a custom to another. What is a matter of identity for one person may seem like an unnecessary burden to someone else—and vice versa. In such moments, despite good intentions, it is easy to slip on the thin line between curiosity and hurt. Perhaps that is why advice on avoiding conflict is not just a practical formula, but also a reminder of moderation.

But that does not mean differences should be ignored or swept under the rug. On the contrary, they can become a space for growth, but only if we approach them with a measure of humility and the awareness that our view of the world is not the only “correct” one.

‍

Riječi koje pokreću sukobe: „uvijek“ i „nikada“

Autor: Vladimira Šimić

Imala sam sreću da me je odgajala majka koja je bila neuropsihijatar, pa sam dobila mnoštvo savjeta koji su bili i stručni, a ne samo roditeljski. Savjet koji se je svakako pokazao kao jedan od najkorisnijih i kojeg sam najčešće primjenjivala, odnosio se je na izbjegavanje sukoba: „Ako u vezi želiš izbjeći svađe, dvije riječi nemoj koristiti, a to su 'uvijek' i 'nikada'. A ako ne želiš svađu s drugima, nemoj ulaziti u rasprave o vjeri i politici“.

„Uvijek“ i „nikada“ su se vrlo brzo potvrdili u praksi kad smo suprug i ja počeli sa standardnim floskulama „ti uvijek… a ja nikada…“ ili u nekoj drugoj kombinaciji poput one „ja uvijek… a ti nikada…“. Do dana današnjeg te riječi izgovaram vrlo rijetko i oprezno, čak i u odnosima s prijateljima, poznanicima, a posebno s kolegama na poslu.

Daleko je teže suzdržati se od vjerskih i političkih rasprava koje je u suvremenom društvu gotovo nemoguće izbjeći. Različitosti nam odgovaraju, bude našu znatiželju, uvijek nas mogu naučiti nečem novom. Zato i volimo putovati, upoznavati drugačije kulture, običaje, razgovarati s lokalnim stanovništvom. No kad s ljudima koji potječu iz različitih kulturnih i društvenih okruženja započnemo dugotrajnije prijateljstvo, možemo se naći na vrlo skliskom terenu.

Prošlo je već više od 30 godina otkako je Samuel P. Huntington objavio svoje kontroverzno djelo o „sukobu civilizacija“ i podjeli svijeta na „civilizacijske krugove“ o kojem se čak i danas raspravlja. I neovisno o tome slažemo li se ili ne s njegovim političkim stavovima, pred kulturološkim, civilizacijskim razlikama je nemoguće zatvoriti oči kad s nekim dijelimo daleko više od površnog poznanstva ili dobrosusjedskog odnosa. Bilo da je riječ o partneru ili prijatelju, čak i kada se ono 'uvijek' i 'nikada' izbjegne, pa čak i kad se niti jednom riječju ne spomenu konzervativci ili demokrati, među temama bi se u nekom trenu lako mogla naći vjera. Religije na nama ostavljaju puno dublji trag nego što smo spremni priznati. Ako i nismo religiozni, običaji i tradicija one religije koja je bila dominantna u sredini našeg djetinjstva, često je dio našeg identiteta. Vjerski blagdani koje su obilježavali naši roditelji i dalje žive u sjećanju, kao mirisi iz djetinjstva ili pjesme koje znamo napamet, iako ih godinama nismo čuli. Način na koji slavimo, tugujemo, opraštamo, čak i način na koji shvaćamo krivnju i odgovornost, često je oblikovan upravo tim tihim, nevidljivim slojem nasljeđa.

Zato se razlike ne pojavljuju nužno u velikim ideološkim raspravama, nego u sitnicama: u tome što nekome znači blagdan, što je za nekoga svetinja, a što tek običaj. Ono što je jednoj osobi pitanje identiteta, drugoj može izgledati kao nepotrebno opterećenje. I obrnuto. U takvim trenucima, bez obzira na dobru volju, lako je poskliznuti se na tankoj liniji između znatiželje i povrijeđenosti. Možda zato savjeti o izbjegavanju sukoba nisu samo praktične formule, nego i podsjetnici na mjeru.

No to ne znači da razlike treba ignorirati ili gurati pod tepih. Naprotiv, one mogu biti prostor rasta, ali samo ako im pristupimo s dozom poniznosti i sviješću da naš pogled na svijet nije jedini „ispravan“.

‍